Roditelj drži veto. AI samo vidi i predlaže. Sustav izvršava tek potvrđeno — i svaki potez ostavlja trag koji roditelj može provjeriti. To nije nova doktrina: to je naš ZAKON 44, primijenjen na dijete.
Poštena napomena o brojci. U istom danu izmjerena je i ocjena 5,3/10 — ali ona opisuje sloj koji se povlači (stari DE backend i nespojene PWA ljuske). Beta-backend je KANON na EU. Ispravak je zapisan u lanac (c2280) i ova stranica prikazuje važeće stanje, ne bolju brojku.
Naša soba radi jer ima tri odvojene role. Ista podjela je i jedini oblik u kojem „AI kao roditelj" uopće smije postojati:
| Naša soba | AI-roditelj u proizvodu |
|---|---|
| Ivan — smjer i veto nije detektor, ne izvršava |
Roditelj drži veto. AI nikad ne odlučuje o djetetu. |
| Opus — vid vidi cjelinu, predlaže, ne dira produkciju |
AI je vid — primjećuje, povezuje, predlaže. Nikad ne izvršava sam. |
| CC — ruke i dokaz izvršava i prilaže izlaz |
Sustav su ruke — izvršava samo potvrđeno, i svaki potez ostavlja trag u lancu. |
„Folija samo promatra, samo javlja. NE odlučuje, NE blokira, NE pamti. Tišina = sustav zdrav."
AI-roditelj je Folija nad životom djeteta: gleda, javi kad postoji razlog, šuti kad je sve u redu, i nikad ne preuzima odluku. To je jedina etički obranjiva forma — i, ne slučajno, jedina koju bi roditelj pustio u kuću.
Piše samo u „predloženo". Roditelj potvrdi → tek tada ruke pišu. Isti obrazac kao arhiva: DRAFT → POTVRĐENO → ZAPEČAĆENO.
Uz tvrdnju ide weise3_id odakle dolazi. Bez traga do lanca = NEPROVJERENO. AI koji ne može pokazati odakle mu to — ne govori.
Nema dnevnog „sažetka". Javlja se kad postoji razlog, a roditelj bira glasnoću.
Jedan ekran: ovo znam, ovo predlažem, ovo brišem na tvoj zahtjev. Bez toga je to nadzor, ne roditeljstvo.
U kanonu već postoji lice/ai_lice.py: model koji odgovara tek nakon što pozove alate i pročita stvarno stanje — ne pogađa. Ispod odgovora piše koje je alate zvao. A kad pitanje ide dvama modelima, oba odgovora stoje jedan uz drugi i ne bira se pobjednik — jer je vrijednost u tome gdje se razilaze. Prvi put kad je pokrenuto, jedan je model rekao 6 čvorova, drugi 5: drugi je tiho izostavio čvor čije je stanje bilo nepoznato. Da je pitan samo on, zvučao bi jednako uvjerljivo.
| Zid | Dokaz (izvršen, ne tvrđen) |
|---|---|
| Auth i identitet c2080 |
Anonimni upis 201 → 401. GenesisLogin (Z40) + rate-limit + sigurnosni headeri, readback dokazan.Pošteno: čitanje još otvoreno na testnom tenantu, tenant zasad fiksan — sljedeći zid. |
| Žičan tok UI → backend c2081 |
Playwright od kraja do kraja: 0 poziva → POST 401 (bez prijave) → POST 201 (s prijavom), zapis perzistira 12 → 13. Jednom izmjenom povezana sva 84 modula. |
| Dječji podaci (GDPR-K) c2082 |
Tehnička prisila, ne obećanje: dječji zapis bez privole 403 → privola 201 → zapis prolazi → opoziv → ponovno 403. Backend 8/8 + sučelje. Ocjena 2,0 → 6,0. |
| Biometrija c2086 |
WebAuthn passkey do kraja: registracija → prijava licem ili otiskom → sesija → upis 201. |
Svaka uspomena dobiva svoj blok u lancu. Provjera je javna, offline i bez prijave — na /verify/{id}. Kad se nešto obriše, tijelo izgori a trag ostane.
Rečenica za korisnika: „Kod nas se uspomena ne može tiho promijeniti — i to možeš provjeriti sam, bez nas."
Proizvod odgovara na pitanje zbog kojeg ljudi i čuvaju uspomene: što s ovim kad mene ne bude. Ruta i tablica glasovnog nasljeđa postoje, dijeljenje ključa po pragu (k-od-n) živi u ekosustavu. Do bete treba jedna stvarna, dokazana predaja od početka do kraja.
Obiteljske uspomene mogu živjeti na tri obiteljska diska na tri lokacije, a naš sustav samo zna gdje su i jesu li usklađene. Nijedan konkurent to ne može ponuditi — svima je poslovni model da podaci budu kod njih. Ne stavljamo to na naslovnicu dok ne postoji.
Za pred-betu se smije obećati samo prvi razlog. Druga dva idu kao „gradimo, evo dokle smo" — po iskustvu iz naših audita, to je uvjerljivije od glatke tvrdnje.
Bakin dijalekt, djetetove izmišljene riječi, obiteljske fraze. Ne sažimanje — očuvanje idiolekta. Za dvadeset godina to je jedini zapis kako je ta obitelj govorila.
Poruka za 18. rođendan, zapečaćena danas, kriptografski neotvoriva do datuma — ni nama. Nitko ne nudi dokazivo vremensko zaključavanje.
Tri stanja u sučelju: znam (izvor) · ne znam · alarm. AI koji ne halucinira jer ima pravo na neznanje — to je prodajna prednost, ne tehnički detalj.
Baka ne tipka. Govor → zapis, a glas ostaje kao dokaz, netaknut. Bez tuđih alata — naš vlastiti put.
Djetetov ekran je igra. Roditeljski je nadzor i veto. Bakin je glas i veliko slovo. Isti atom ispod.
Uz svaku uspomenu stoji pečat i gumb „provjeri" koji radi offline. Korisnik vidi zašto ovo nije galerija.
1Vlasništvo nad zatečenim zapisima. Dvadeset stvarnih redaka u starom sloju nosi polja o roditeljskom pristanku i datumu rođenja — bez ijedne vlasničke veze. To je pravno pitanje, ne commit: traži Mariju i pravnika. Otvoreno predugo.
2Pet stvarnih testera, ne jedan. Cijeli ljudski dokaz koji imamo je jedna baka: prošla je cijeli put u 56 sekundi, bez ijednog zapinjanja, i sama pronašla brisanje. Izvrstan signal — i neupotrebljiv uzorak. Uz to mjeriti korak koji danas ne mjerimo: je li čovjek shvatio što je pečat — jer to je cijeli prvi razlog.